Blog Post VINSKA PRIČA: Jelena Šimić-Valentić

VINSKA PRIČA: Jelena Šimić-Valentić
jul

10

2019

VINSKA PRIČA: Jelena Šimić-Valentić

Kaže jedan moj prijatelj kako ljudi koji imaju najdražu pjesmu, nemaju pojma o glazbi. Je li u pravu, ili ne – procjenit ćete sami. A je li tako i sa vinom? Postoji li najbolje vino? Imamo li pojma o vinu mi koji imamo svog favorita među vinima? Sve to pitam Jelenu Šimić Valentić, vrhunsku sommelierku. Kaže mi Jelena kako se često, kroz svoj posao, susreće upravo sa pitanjima o najboljem vinu. „Nemoguće je, u moru vrhunskih vina koje sam imala priliku kušati, izdvojiti najbolje. Svako vino ima svoju priču“, kaže Jelena, te napominje kako na ljepotu vina utječe, između ostalog, i trenutni subjektivni doživljaj; kako se osjećamo, s kim smo u društvu, koje je doba dana, kakvo je raspoloženje itd. „No, ne treba biti strog niti prema onim vinoljupcima koji imaju svoje omiljeno vino“, kaže Jelena ističući kako takvo opredjeljenje ne isključuje sposobnost razumijevanja vinske kulture. Odmah mi bi lakše, pa se u stilu „generala poslije bitke“ hvalim kako su mi najdraže osvježavajuće i zavodljive kapljice dobivene od kupaže sorti Müller -Thurgau i Traminca, koje se krije iza oznake M u našoj kolekciji ZEMLJA. Jelenu Šimić Valentić sam upoznao preko medija, kada se pojavio naslov o ovoj ambicioznoj i entuzijastičnoj poduzetnici sa zagrebačkom adresom, koji je glasio „OD KONOBARICE DO SOMMELIERKE I PODUZETNICE“. Dakle, riječ je o osobi koja je u ugostiteljstvu prošla sve stepenice i koja je svoj put gradila postepeno, uporno, strpljivo. Stoga je pitam, treba li čovjek, da bi se ostvario i pravilno formirao u poslovnom ili privatnom svijetu, ići korak po korak. Ili kako zapadnjaci vole reći „step by step“. „Svako bira svoj put. Svoju stazu kojom ide ka ostvarenju zacrtanog cilja. Ja sam osobno išla putem koji nije bio „prečac“. Put satkan od bezbroj predivnih trenutaka, ali i teških i trnovitih staza. Ali sam na sve to ponosna. Sve te, kako dobre tako i manje dobre, okolnosti su utjecale na formiranje toga što sam ja danas. Da vratim vrijeme unatrag, sve bih opet ponovila“, govori mi Jelena, prepričavajući svoju životnu priču, koja započinje u rodnom „Debelom brdu“ pokraj Žepča, sve do Zagreba, gdje je stekla respektabilno ime u svijetu sommelierstva i gdje danas uspješno vodi prvi boutique vinske kulture u Hrvatskoj „Pupitres“, u okrilju kojeg djeluje i Vinska škola Jelene Šimić Valentić. Nije Jeleni ni danas strano uzeti u ruke tacnu i konobariti u svojem Pupitresu. Upravo tako sam je i zatekao prije nekoliko dana, kada sam posjetio ovo predivno mjesto, koje donosi u Frankopansku ulicu dašak New Yorka, ili neke druge urbane prijestolnice. Iako to nije njezin primarni posao, ipak, rado Jelena nosi tacnu i uslužuje svoje goste, kada njezinom osoblju treba ispomoć. A sve to čini sa osmjehom na licu. Kaže kako je svaki posao častan, ako ga s ljubavlju i ponosom obavljate. „Moje najveće zadovoljstvo je kada ljudi, koji dođu u Pupitres, izađu sa osmjehom na licu“, kaže Jelena objašnjavajući kako to upravo i jeste smisao Pupitresa, ali i vina općenito, u konačnici života. „Često sam u prilici promatrati ljude koji dođu u moj wine bar u društvu svojih briga i problema. Tada se posebno potrudim pomoći im pri odabiru čaše dobroga vina. Rado im ponudim dobru kavu, ili kolač. A najveća satisfakcija mi je kada im se osmijeh vrati na lice“, govori moja današnja sugovornica, koja kaže kako je takvi primjeri ispunjavaju i čine sretnom. Slušajući Jelenu kako inspirativno govori, razmišljam… pa joj predlažem da viziju svog wine bara o kojoj mi priča, prenese kroz slogan „Tvornica radosti“. Smije se Jelena. Možda me i posluša. Kaže kako je taj domaćinski duh, kojeg nastoji ugraditi kroz svoj posao, dio tradicije i mentaliteta koji su na nju prenijeli njezini roditelji. Govoreći o mentalitetu, tradiciji, korijenima… naglašava mi Jelena kako njezino rodno Debelo brdo za nju predstavlja posebnu životnu dimenziju, kojoj se, kako kaže, uvijek rado vraća. A zvuci pjesme uz šargiju joj bude nostalgiju i posebnu radost. A kada je dobila prve informacije o začeću vinogradarske kulture na njezinoj rodnoj grudi, bila je, kako kaže, posebno ponosna. „Vinogradi u Žepču? Je li to ono naše Žepče, pitala sam. A kada sam dobila pozitivan odgovor, morala sam doći i vidjeti sve to iz prve ruke“, kaže Jelena, te ističe kako, unatoč emociji koju njeguje prema rodnoj grudi, žepačka vina promatra i ocjenjuje objekitvno, što je samo po sebi izazov. „Cjelokupna priča o Povratku je predodređena na uspjeh, jer iza nje stoji plemenita namjera, koja, osim proizvodnje vrhunskoga vina, ima jednu širu socijalnu dimenziju, koja za cilj ima biti dio opstanka jedne zajednice“, priča mi Jelena, govoreći o neupitnom potencijalu vinogradarstva u žepačkom kraju, koji je već sveprisutan u prvim vinima vinarije Povratak, koja su opravdala očekivanja, ali i srušila predrasude onima koji nisu vjerovali. „Pred žepačkim vinima je izazov pronalaska svoga mjesta među vinima koja imaju stoljetnu tradiciju, no uz predan i požrtvovan rad, kvalitetan proizvod i ustrajnu viziju, uspjeh je zagarantiran, a sve to ima vinarija Povratak“, zaključuje Jelena Šimić Valentić. I kako privodimo ovaj razgovor kraju, vraćamo se opet temama sa početka priče. Umjesto pitanja o najboljem vinu, pitam Jelenu, koje nam vino u ovom trenutku, za kraj radnoga dana, može preporučiti. Potom objašnjavam svoj subjektivni doživljaj; ugodno razgovaramo, nalazimo se u zajedničkom društvu kolektiva vinarije Povratak, u kojem vlada pozitivna atmosfera, jednom riječju – sretni smo i ispunjeni zbog posla kojeg obavljamo. „Žepačku Malvaziju, definitivno“, bez mnogo razmišljanja kaže Jelena Šimić Valentić. Nakon jedne ispijene čaše, konstatiram da je definitivno bila u pravu. P.N.

Comments are closed.

bs_BA
en_US de_DE bs_BA