Blog Post VINSKE PRIČE: Anto Tadić “Antuna”

VINSKE PRIČE: Anto Tadić “Antuna”
sep

4

2019

VINSKE PRIČE: Anto Tadić “Antuna”

„Ja uzgajam vinovu lozu, a ona uzgaja moju obiteljsku lozu. Vinograd sam zasadio sa namjerom da mi sin ostane ovdje, ovdje uz mene. Ali i da ja, na neki način, ostanem uz njega i kada mene ne bude“, govori nam Anto Tadić, u osovskom kraju znan kao Antuna. A znan je Antuna i mnogo dalje od same Osove, Lupoglava i Žepča. Jer njegov lik nas promatra sa boce Cabernet Franc vina, prvog u nizu iz naše kolekcije Zemlja. Pitam ga je li mogao zamisliti, kada je sadio vinograd, da će upravo njegov lik postati zaštitni znak izuzetno cijenjenog vina, koje se nalazi na policama brojnih marketa i ugostiteljskih objekata širom Bosne i Hercegovine, a uskoro bi, kako stvari stoje, trebalo ugledati svjetlo dana i u stranim zemljama. Smije se Antuna, kaže „Nisam“, ali ne skriva zadovoljstvo i ponos. Govoreći o prvim koracima u vinogradarstvu, prisjeća se Anto kako je sa listom papira, ispisanog rukopisom, došao u, tada, novootvorenu vinariju Povratak u Orahovici pokraj Žepča, zatražiti članstvo u zajednici zadrugara. „Oni su uvažili moju priču i mi smo potpisali ugovor o otkupu grožđa, te sam onda zasadio svoj vinograd“, izgovara zadovoljno, prisjećajući se i nekih drugih vremena kada je umalo zasadio plantažu jabuka „Bilo je to u'či rata. Bilo je to drugo vrijeme, kada nisi bio siguran ‘oćeš li imati mogućnost unovčiti svoj plod“, govori nam ističući važnost zagarantiranog plasmana, kojeg je napokon ostvario. Ljudski potencijal ove priče nije bilo teško prepoznati. Čovjek sa štapom u ruci i sa svojih 70 i nešto godina na leđima, dođe sa poduzetničkom idejom sadnje vinograda. Pun želje i entuzijazma! I to u vremenu kada vlada opće društveno beznađe i egzodus stanovništva iz naših krajeva u nezapamćenim razmjerima… Jednostavno, uprava vinarije Povratak, nije imala izbora, nego Antin lik „prišiti“ na etikete najboljih vina, jer je on, zapravo, sinonim za sve vrijedne i radišne ljude koji ulažu do posljednjeg atoma snage kako bi ostali i opstali na svojim stoljetnim ognjištima. Upravo takav je Anto. Voli i cijeni zemlju, jer zna što nam ona daje. Zato je sa mnogo ljubavi, zajedno sa svojom obitelji obrađuje, što se da i te kako primjetiti – sve je tu pod „špagu“. Onako domaćinski. „Mnogo ljudi dolazi u moj vinograd. Slikaju se. Bili su i Talijani“, ponosno će naš domaćin, koji kaže kako se, da bi urod bio kvalitetan, mora mnogo volje, rada i znoja uložiti. „A onda pomaže i Onaj odozgo“, dodaje. I dok radišni sin Marinko obrezuje lozu, moj sugovornik i ja šetamo vinogradom, a on mi otkriva kako je u vinogradu, osim prilike za kvalitetniju egzistenciju, pronašao i svoj duševni mir. „Ovo je moj lijek. Dođem ovdje sa suprugom popiti kavu gotovo svakodnevno. Ovdje nestaju svi naši problemi“, govori i napominje kako je sa svojom životnom suputnicom u braku punih 48 ljeta. Onako instiktivno, odmah ga ptam – ima li, nakon 48 godina, još uvijek ljubavi? „Ima. Ima.“, jasno će Antuna. I ne treba to mnogo niti pojašnjavati. Vidi se to na njemu. Vidi se to i na njegovom vinogradu. A gdje ima ljubavi, tu ima i dobroga vina. Uostalom, znaju to oni koji piju Cabernet Franc sa likom našega Antune. P.N.

Comments are closed.

bs_BA
en_US de_DE bs_BA